O dlaku u nosu uplela ti se muha.
Dobro da nije o dlaku iz grla, shvatiš, jer ta mnogočemu služi.
Prvu svrhu spoznaš sporo. Kada dlaka već dovoljno poraste da je uhvatiš prstima (bez da pritom zaprljaš usta) i kada postane očekivano naporna i čudna, osjetiš poriv da je vrijeme.
Dosta je. Potegneš je.
Molim te. Potegneš je.
Surađuj. Potegneš.
Ništa – više ni ne potegneš.
I dopustiš tako da prođe vrijeme.
Prođu brojna vremena pogodna za nove pokušaje, no sada te je stvarno strah. Ne samo zato što ti se sada opasnije čini – smiješ li ti to na svoju ruku srediti? - već ni ne znaš kako će tijelo reagirati. Hoće li se zubi pobuniti, pa u znak uzaludnog, nepromišljenog protesta svi po redu popadati? Hoće li se jezik smiriti jer zna da se u vrijeme dosade neće imati oko čega vrtjeti? Bojiš se kako će ostali organi reagirati ako jezik odjednom prestane surađivati. Ne bojiš se previše, znaš da možeš vrištati.
Pa dopustiš tako da prođe vrijeme.
Dopustiš da dlaka iskoristi sav potencijal koji joj je dan te prestane rasti u trenutku kada, uz tvoju pomoć, dosegnuti može i nos. Uvjeravam te da je sasvim prirodno, sasvim racionalno i možda čak i u našim genima zapisano ono što činiš, stoga se ne boj. Baš svatko na tvome mjestu iskoristio bi takav dar, tu čaroliju jednom viđenu – kao konac za zube.
Pred tobom više nema mana - čak ni hrana nije problem.
Sreća u sreći
da su svi zubi na broju, pa dlaku zavežeš o trojku bilo koju.
Znam da te otkriće alternativne metode dentalnog konca potpuno zadovolji. Najviše se ponosiš koliko si odrastao, napredovao, naučio. Kada te žele bolje znati, počinješ hvaliti svoj razum. Slijedi priča o tome koliko malo mariš kada pronađeš dlaku u hrani. Ali zabranjujem ti da se osjećaš pametnijim, nadmoćnijim ili vrjednijim od drugih. Na riječ mi vjeruj: svatko bi postupio baš kao ti, prilagodio se i pronašao korisnost. Ako te pitaju za tvoje vrline, radije im reci da ne znaš.
Koje si sreće pa stisneš zube baš trenutak prije.
(Dlaka je neokrznuta, svi huraaa!)
Stisneš i oči – one znaju što će doći.
„Sebično, podlo i pokvareno od njih“ ne misliš. Moram priznati i čestitati: već dugo ne osuđuješ. Na sebi si nedavno naučio da nije fer. Nisi ljut ni kada se nasumična buba preobrazi u kamikazu pred tvojim nosom. Niti si ljut kada ne učine sve kako želiš. Baš si dobar.
Previše ti je razmišljanja o sebi.
Izvadiš muhu i diviš joj se.
Hrabra je.
Nema komentara:
Objavi komentar