Prepisivanje kao društveno (ne)prihvatljiva pojava
Je li prepisivanje oblik varanja ili snalažljivosti? Svatko će reći drugačije, ovisno o situaciji u kojoj se nalazi. Nastavniku će sigurno biti oblik neprihvatljiva ponašanja, a učeniku vjerojatno način kako lakšim putem doći do željenih rezultata. Iako je neuobičajeno za učenicu, meni je to - nepošteno. Ne volim prepisivati jer smatram da svi mogu nešto naučiti, bilo to iz hrvatskoga jezika, kemije ili matematike. Postoji velika mogućnost da učenici budu ljuti na mene jer sam odabrala ovu temu, možda će se pitati tko sam ja da govorim što je pošteno, a što ne. Ja sam - nitko. Ja sam učenica prvog razreda srednje škole koja želi da sve u svijetu bude pravedno iako stalno čujem izreku: „Život nije pravedan!“ Prepisivanje je, prema mom mišljenju, varanje jer ako može jedan učenik naučiti, mogu svi, samo se moraju potruditi oko toga. A trud je nešto što većina želi izbjeći. Ispit znanja uvijek je upisan u e-dnevnik najmanje 15 dana prije provjere što je više nego dovoljno vremena za savladavanje gradiva. Nemoguće je reći da je prepisivanje uvijek varanje ili snalaženje, ali pravo pitanje glasi: „Može li osoba koja vara postići nešto u školi ili životu?“ Odgovor je, svakako, da. Ostvarivala bi dobre uspjehe, ali ne dugotrajno jer ne može stalno varati. Mnogi se učenici za prepisivanje koriste izlikom: „Ali ja nisam pametan/na.“ Nitko nije rođen pametan, zato se i uči i ide u školu.
Što kažu pravilnici
U SAD-u se, primjerice, bilo kakav oblik varanja kažnjava suspenzijom učenika. Međutim, od svih zemalja Kina je otišla najdalje i, u želji da potpuno iskorijeni svaki oblik prepisivanja na ispitima, propisala zatvorsku kaznu za učenike u trajanju do sedam godina dok roditelji snose novčane posljedice. Vidite kojoj kategoriji pripada prepisivanje u „razvijenijim“ državama. A kod nas? Prema Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera prepisivanje se ubraja u lakše neprihvatljivo ponašanje kao i, primjerice, bacanje smeća izvan koševa za otpatke. Jeste li znali da se prepisivanje jednom oprašta? Da, tek ako se učenika drugi put uhvati kako prepisuje, slijedi pisana opomena koja, usput rečeno, ne snižava vladanje. A tko garantira da će taj isti učenik ponovno biti uhvaćen na djelu? Na državnoj maturi ipak je strože. Ako se učenika uhvati u prepisivanju tijekom ili poslije ispita, nakon prve opomene, slijedi poništenje ispita te obavještavanje Centra koji odlučuje o daljnjim posljedicama. Centar može izreći mjeru poništavanja svih položenih ispita i zabranu polaganja ostalih ispita u tom ispitnom roku.
Od običnog papira do neobičnih tehnika
U Hrvatskoj je prepisivanje stalno prisutno. To vidimo po svim društvenim mrežama, kako se učenici time hvale. Ima raznih općepoznatih načina varanja, od stavljanja šalabahtera u penkalo, gumicu, pod stol, ali ima i slučajeva kada se cijele ruke ili noge ispišu informacijama. Pitam se bi li vrijeme i trud uložen u ispisivanje šalabahtera učenik mogao kvalitetnije iskoristiti. Na primjer, umjesto da uči razne i nove tehnike prepisivanja, mogao bi probati naučiti gradivo. Kako vrijeme prolazi, učenička se mašta razvija, razvijaju se i nove, kreativne ideje prepisivanja. Zanimljiva je tehnika „obrnute manikure“, odnosno ispisivanja formula i informacija ispod noktiju koje su se dosjetile djevojke s dugačkim noktima. Ako misle da će ih profesor uhvatiti, sve vrlo lako mogu obrisati prstima. Neki se koriste poviješću kalkulatora na kojem su prije upisali formule, a pametni satovi također su prilično popularni. Učenici mogu sami sebi poslati poruku s informacijama i lako prepisati.
Trebamo gledati širu sliku
Gimnazijalci koji nikada nisu pokazali volju za učenjem te su stalno prepisivali lako je moguće da će na maturi ostvariti slab rezultat. Matura ipak nije samo jedna cjelina koja se mora naučiti nego sve četiri godine srednje škole. I tu će onda nastati izgovori. Uglavnom profesori nisu bili dobri, nisu kvalitetno prenijeli svoje znanje, nisu zainteresirali učenike... Učenici ne žele prihvatiti činjenicu da je to njihova krivica, da su mogli naučiti gradivo. A uskoro dolaze nove generacije kojima je prepisivanje postala navika. Zašto je tomu tako? Moguće je da je problem i u našem školstvu. Jesu li nastavnici dovoljno strogi? „Zažmire“ li koji put na prepisivanje? Danas je to prepisivanje, a sutra može prerasti u naviku zaobilaženja problema i traženja ilegalnih sredstava za društvenim uspjehom. Moguće je drugačije, ali tada je potrebna promjena društva u cjelini koje bi na vlastitom primjeru pokazalo da samo poštenim radom i iskrenošću možemo postati „veliki“ ljudi.
Za kraj
Krajnji je zaključaj da je prepisivanje izbor i varanje te da ni u kojem slučaju nije poželjno, pošteno ni dopušteno. Svatko bi trebao za svoju ocjenu pokazati da je učio te da ju je zaslužio. Svatko ima svoje mišljenje, ali na kraju uvijek je jedno uistinu u pravu. Nakon svega ovoga, sada, jeste li se ijednom upitali jesam li ja ikada prepisivala? E, pa to nikada nećete saznati.
Nema komentara:
Objavi komentar