Intervju s Holdenom Caulfieldom

Pozdrav Holdene! Lijepo je vidjeti te i hvala na gostovanju još jednom.

• Nema na čemu. Samo zapamti, neću ti ispričati cijelu svoju životnu priču. Ovo nije moja biografija ili nešto slično. Mislim da bi to, kada bih ti počeo pričati, bilo samo gubljenje vremena i dosadno za slušanje. 

Kako god ti kažeš. Dakle, krenimo s pitanjima. Što je s tvojim roditeljima, zašto nisi došao kući?

• Izbacili su me iz glupog Penceya Prepa jer sam pao iz četiri predmeta.  Jednostavno ne volim školu i nisam imao volje za učenje, ni za sudjelovanje u njihovim sranjima. Nisam odmah došao kući jer nisam htio da moji roditelji saznaju za to. To bi ih oborilo, pogotovo moju majku.

Oh! Zvuči kao da je Pencey Prep vrlo loša škola. Jesam li u pravu?

• Itekako si u pravu. Škola je uvijek bila puna licemjerne djece i odraslih. Svi samo misle na svoje guzice. Kamo god kreneš, uvijek se nađe netko tko će te gnjaviti.

Vjerujem ti. Zaboravila sam te pitati, gdje si proveo i prespavao tih par dana i noći ako nisi otišao kući?

• U hotelu i kod jednog mog poznanika kojeg sigurno ne poznaješ. Moram ti ispričati nešto suludo što se dogodilo kada sam odsjeo u jednom od hotela. Znači, neki glupi tip koji upravlja dizalom ponudio mi je prostitku i rekao da će mi naplatiti samo 5 dolara. I pristao sam, otišao u sobu srediti se i malo počistiti sobu da ne izgledam kao neki ljigavi glupan. Kada je došla, iznenadio sam se jer je bila tako negdje mojih godina, ali ipak nisam želio ništa više od razgovora. Naravno glupača se naljutila zbog toga iako sam joj rekao da ću joj platiti i odlučila je otići. Prije nego što je otišla, zahtijevala je da joj platim  10 dolara, no nisam htio. Zašto bih, to nije bio dogovor! Na kraju sam dobio batina, jer je onaj Maurice, glupi tip s lifta došao tražiti tih 5 dolara što joj nisam dao.

To je baš užasno Holdene! Što si napravio poslije toga, ako smijem pitati? 

• Smiješ li? Upravo si pitala! Zašto dovraga odrasli to govore? Glupo je i iritantno! 

Oprosti, oprosti! Jesi li nazvao policiju?

• Nisam. Znao sam da bi policija prije povjerovala tom glupom tipu nego djetetu poput mene. I svakako ne smiju znati da je prostituka bila sa mnom i u mom stanu. Što kad bi mi roditelji saznali? Pošizili bi kao nikada do sad! 

U redu, trebala bih sada malo prebaciti temu. Što se dogodilo s tvojim bratom Alliejm? Oprosti što tako izravno govorim, no čula sam da je njegova smrt ostavila neke posljedice na tebi.

• Leukemija. Prokleta Leukemija. Preostalo mu je tako mnogo za proživjeti. Allie je bio jako dobar dječak. Uvijek je bio nasmijan i brižan prema svima. Nikada ga u svom životu nisam vidio da se naljutio na nekoga. Bio je samo dvije godine mlađi od mene. Iskreno, žao mi je što nisam provodio više vremena s njim prije nego što je umro. Da si ga znala, bilo bi ti jasno o čemu pričam.

Zvuči kao da ste bili vrlo bliski.

• Da i ne. Mislim, bili smo mi bliski i sve to, ali ne pretjerano bliski. Voljeli smo razgovarati jedno s drugim, no i sami znate da ne mogu biti najbolji prijatelj s bratom koji je mlađi od mene. 

Kako si se osjećao nakon njegove smrti?

• Prespavao sam noć u garaži kada je umro. Razbio sam sve prozore golim rukama, samo zbog toga. Dandanas, kada čvrsto stisnem šaku, zna zaboljeti. Nedostaje mi, ali svakim danom sve je lakše.

Žao mi je zbog toga. Nisi mi spomenuo Jane. U kakvim si odnosima s njom?

• Oh, Jane! S njom sam proveo puno vremena jednog ljeta kada smo bili susjedi. Ona je jedna od rijetkih djevojaka koja mi se sviđa kao osoba i koju stvarno poštujem. Ima odličan izbor knjiga i pred njom se stvarno mogu otvoriti. Čak sam joj pričao o Allieju, što je prilično čudno jer o tome ni s kim ne pričam. Jednom, kada smo igrali golf, ona je pokušala zatvorenih očiju i izgubila je osam lopti u jednoj rundi. Stvarno je čudesna. Mogu bez srama reći da mi fali, ali nemoj to nikome govoriti.

Bez brige, neću. Nikad nisam čula da tako lijepo pričaš o nekome. Jesi li ikad pomislio da je tvoj pogled na ljude i svijet pomalo negativan? Nisu svi licemjerni kako ti kažeš.

• Eh, pa ti sigurno jesi. Pitam se zašto si me pozvala ovdje? Da prodaš više novina? Zašto te, dovraga, briga što ja mislim i imam za reći? Jedino za koga sam siguran da ga je briga što imam za reći su moja braća i sestra. Ostali su samo lažovi. Dobila si što si htjela, a sada idem. Završio sam razgovor s tobom.

Ali Holdene...Čekaj...

Ita Deskar, 1. c

Intervju s Holdenom Caulfieldom

Danas smo se našli sa sedamnaestogodišnjim Holdenom Caulfieldom, mladićem koji ima jako zanimljiv život. Intervjuirali smo ga zbog njegova načina razmišljanja, pogleda na svijet i životnih situacija.

Pa da odmah krenemo s intervjuom Holdene:

1. Koji je glavni razlog napuštanja škole prije praznika?

Prvi razlog je taj što sam pao četiri predmeta, sve osim engleskog, ali nisam se ni ja baš nešto htio prilagoditi sustavu. Iz škole sam otišao prije zimskih praznika kako se ne bih morao odmah vratiti svojima doma. Oni još nisu znali da mi je škola dala nogu, jednostavno sam mislio da je to bilo najbolje za napraviti u takvoj situaciji .

2. Koje su ti misle prolazile glavom kada si odlazio?

Možda mi je malo bilo i žao što napuštam Pencey Prep i što napuštam Stradlatera, ali što sam duže boravio s njim, shvatio sam kolika budala on može biti, pa me je to žaljenje brzo i prošlo. Za Ackleyja, moram priznati, nije mi bilo žao, no kad sam odlazio, nije me mučilo kamo ću i što ću sa sobom. U jednom trenutku, kad sam išao do hotela, razmišljao sam da bih mogao nekoga nazvati, ali bilo je suviše kasno za to. 

3. Kakav odnos imaš sa svojom obitelji i sestrom Phoebe?

Moja obitelj dosta je ugledna i financijski vrlo stabilna, ali isto tako i previše osjetljiva te privatna. Moj tata je pravnik, a moj stariji brat D.B. proslavio se svojim spisateljskim talentom i sada živi u Hollywoodu. Svoju mlađu sestru Phoebe smatram vrlo inteligentnom za svoje godine, po tome i po njezinoj riđoj kosi podsjeća me na mog pokojnog brata Allieja.

4. Misliš li da ti je bratova smrt ostavila neke traume?

Bilo bi glupo reći da nije, moj brat Allie i ja bili smo vrlo bliski, razumjeli smo jedan drugoga, pa usudio bih se reći da smo se pravo bratski voljeli. Njegova smrt bila je najgora stvar koja mi se dogodila, nikako mi nije imalo smisla kako je fer da jedan dječak umre od leukemije. Njegova smrt jako me potresla, osjećao sam se kao da nemam ni kontrolu nad svojim tijelom, da je bijes i ljutnja preuzela kompletno. 

5. Kakav odnos imaš sa Spencerom?

Stari Spencer bio je moj profesor, ali usudio bih se reći da mi je bio i prijatelj. Jedne nedjelje stari Spencer me je zajedno s još nekoliko momaka pozvao k sebi kući na šalicu vruće čokolade i tu nam je pokazao neki stari, izlizani pokrivač. Imao je par zamjerki kad sam došao k njemu, kad su mi dali  nogu u školi, većinom oko toga što su mi dali nogu i žalio se na moj stari esej o Egipćanima, koji sam užasno napisao. Sve u svemu mislim da mogu reći da smo u prijateljskom odnosu.

6. Zašto imaš potrebu toliko mnogo lagati?

Nije da imam potrebu lagati, nego nekako dođe samo od sebe da lažem o nečemu. Najgore je što većinu puta nemam neki specifičan razlog zašto bih lagao, ali istovremeno nemam ni razlog govoriti istinu. Lažem o toliko banalnih stvari koje nemaju nikakvo značenje, sviđa mi se ideja da samo ja znam apsolutnu istinu.

7. Voliš li odnos koji imaš sa svojim kolegama u školi?

Ne volim, pogotovo ne volim Stradlatera, on izlazi s Jane Gallagher, a ona je totalno predobra cura za njega. Osim toga, stalno me traži da izvršavam njegove zadatke za školu.

8. Holdene, misliš li da ćeš ikada saznati kamo odlaze patke zimi?

Mislim da se ovo pitanje ne odnosi samo na mene, nego i na sve ljude koje zanima kamo to patke idu zimi. Ja mislim  da bi svatko trebao odgovoriti za sebe i promisliti o tome. Mislim  da nikad neću dobiti odgovor na to pitanje.

Iva Brlas, Ena Vidović, 1. c