Dragi dnevniče,
što reći o današnjem događaju? Tako se mnogo toga odvija oko mene, a ja se osjećam kao da sam uhvaćena u vrtlogu ludila. Moje je ime Ofelija, a danas sam svjedočila nevjerojatnom susretu između Hamleta i njegove majke Gertrude. Bilo je toliko neizrečenih riječi i skrivenih emocija u tom prostoru. Dok su oni razgovarali, nisam mogla odoljeti da ne promatram njihove izraze lica i geste. Hamlet je bio pun gorčine i tuge, a Gertruda je izgledala kao da se bori s unutarnjim nemirima. Osjećala sam se kao da sam uhvaćena između njih, kao da sam nevidljiva prisutnost koja svjedoči njihovu sukobu. Dok su njihove riječi odzvanjale u prostoriji, moje su misli lutale. Pitala sam se što je točno izazvalo toliku patnju u Hamletu. Što se dogodilo da je postao ova tamna i tajanstvena osoba? Osjećam da postoji nešto duboko zakopano u njemu, nešto ga muči i čini ga ranjivim. Isto tako, osjećam da Gertruda skriva svoje istinske osjećaje. Je li sretna u svojoj novoj vezi s Hamletovim stricem Klaudijem? Ili je to samo maska koju nosi kako bi preživjela u ovom kaosu? Osjećam kao da se svi oko mene pretvaraju, a ja sam zarobljena u njihovim lažima. A Hamlet, on je poput vjetra koji mijenja smjer. Svojim pogledom zahvaća moje srce, a svojim me riječima obmanjuje. Tuga me obuzima, kao da sam izgubila samu sebe. Što osjećam prema njemu? To je poput cvijeta koji vene, ljubavi koja boli. Zbunjena sam, ne znam kako da mu pokažem svoju ljubav. Moje su misli isprepletene, kao labirint bez izlaza. Ali unatoč svemu moje srce kuca samo za njega. Oh, Hamlete, zar ne vidiš moju patnju? Zar ne osjećaš moju ljubav? Dnevniče, osjećam se kao da sam u vrtlogu emocija i tajni. Ne znam kamo će me to odvesti, ali nastavit ću promatrati i pokušati razumjeti što se događa.
Julia Lovreković, 3.a
Nema komentara:
Objavi komentar