Dragi dnevniče,
danas je bio dan ispunjen sjajem dvora, ali mračnom tajnom tragedije. U sjeni pozornice razotkrio sam kakav je zapravo Klaudije, tajni izdajnik. Uz namještenu predstavu ispričao sam mračnu istinu, osjećao sam kako se tama njegove izdaje razotkriva poput pokrivača. Njegove skrivene laži sada leže raspršene dok istina izbija na površinu poput oluje koja uništava sve pred sobom. Polonije, Klaudijev savjetnik, završio je kao nesretna žrtva moje bijesne epizode. Mislio sam da je to kralj izdajnik, no prevario sam se i učinio užasnu grešku. Bio sam shrvan tim osjećajem krivnje i pitam se je li to bio čin hrabrosti ili samo još jedna stepenica do moje pripasti. Ofelija, nježna i ranjiva poput cvijeta u cvatu, bila je shrvana mojim postupkom. Njezin pogled prošao je kroz moju dušu kao oštra sjekira. Pitam se je li ljubav prema njoj bila samo varka ili je u mom srcu skrivena bol koju ne želim priznati. Na dvoru krvavi tragovi mojeg čina pratili su me u stopu i postali su jasni. Kralj i kraljica, licemjerni u ovoj igri, motrili su na mene kao na divlju životinju. Moje sumnje u njihovu umiješanost u očevu smrt sve su veće, ali istina se zakopava duboko ispod slojeva laži. Horacije, vjerni prijatelj, dijeli sa mnom moje križeve koje nosim sa sobom i pomaže mi sagledati svijet iz drugačije perspektive. U njemu nalazim podršku i razumijevanje koje su mi drugi uskratili. Dnevniče, noć pada nad dvorom, ali u mojem tijelu raste oluja osjećaja. Htio bih shvatiti svoje postupke, razlikovati istinu od laži, ali svijet oko mene postaje sve zagonetniji. Bojim se da će se ova priča završiti tragedijom koja će me stajati života.
Jana Koren, 3.a
Nema komentara:
Objavi komentar