***

Najljepši su dani

zamaskirani srećom

i bezbrižnim mislima

što zaboraviš ih poput

neke stare majice

iste kao ostale

skuplja prašinu u kutu

Al nisu svi baš bajni;

i oni ružni se dovuku

i one misli se obuku

za “veseli” bal

predstavu života

u glavnoj ulozi: problem

I šta sam ja od toga?

Od jedne sitnice?

malog dijela

Života!

koji nit da počne, a već mi smeta

nit da krene, a već je kraj

i već mi obveza postaje

ne živjeti život taj

Možda

kad bismo Život

i moja malenkost, ja

potpisali mirovne sporazume

na barem godinu dana

bez bombardiranja i naoružanja

kako bi nam lijepo bilo

bezbrižno živjeti

barem godinu dana;

Paula Pažin, 4. d