U potrazi za sobom

oko sebe vidim ljude 

vidim ljude koji rišu karte svojih misli

labirinte koji nemaju cilj niti smisao

nemaju ono što će njihove umorne ruke

zadovoljiti dovoljno da ustanu, i prestanu 

crtati u krivome smjeru;

a spremni su život cijeli hodati slijepo

šumskim putevima obraslim u korovu jada

i nitko svjestan nije da će usnuti nespreman

kad ga zadnji vjetar u pleća udari

kad je zadnja crta rukom povučena

u pogrešnom smjeru

kada bi barem ta jadna lutalica

umorna od puta beskonačnog

odlučila noge odmoriti na rijeci bisernoj

da u odrazu ugleda svoje crno lice

svoje mračno lice što sve puteve skriva

sve puteve što dovode sebi

kada bi barem ta jadna lutalica

Paula Pažin, 4. d