Jesi li razmišljao, dragi,
kako bi nam bilo dati nogama
maha; pustiti dušu da ponese tijelo
daleko, u nepoznato, još neviđeno
u budućnost što je sivim ogrtačem obavijena
u tamu punu svjetla znatiželje
Ja sam razmišljala, dragi,
kako bih samo voljela
da ruke mi pomiču kazaljke sata
da gledam tvoje oči bistre kako
šute; dok vrijeme nas nosi kraju
kraju onom što u jedno nas spaja
Nema komentara:
Objavi komentar