Moji gimnazijski početci
Prijelaz iz osnovne u srednju školu nije toliko traumatičan kao što svi misle, ali većina to baš tako doživljava. Moram priznati da sam donedavno i ja bila dio te većine, ali s vremenom shvatite da niste sami u tome i da smo svi u istom košu. Možda je problem što si stvaramo probleme tamo gdje ih nema.
Iskreno, uopće nije bilo lako i ako vam itko ikad kaže suprotno, onda je ta osoba sretna manjina koja je ljeto prije srednje škole imala mozak na paši bez ijednog problema i bez ikakva stresa. Ja, nažalost, nisam bila ta sretnica. Zadnje dvije godine osnovne prolazile su brže nego sam mogla zamisliti, a meni kao i mojim vršnjacima preostajalo je sve manje vremena za razmišljanje o odabiru srednje škole. Tada se pojavila i pandemija, a s njom i online nastava koju su neki voljeli (poput mene), a neki jedva uspijevali pratiti. Nekolicina ovih drugih ljetne je dane morala provesti u učionicama bez klime, pisati jednadžbe postiđeno i s neizvjesnošću hoće li proći ili pasti poput zarobljenika na osuđeničkoj klupi. Treba učiti na vrijeme jer si tada na kraju slobodan kao ptica. Osjećaj slobode nakon napornog učenja neprocjenjiv je. Vrijeme upisa nazvala bih vremenom iščekivanja, svakim danom lista se mijenjala i jedino što sam htjela vidjeti jest ono „DA“ pokraj svog prvog odabira. Upisala sam opću gimnaziju, oduvijek sam znala da ću pohađati gimnaziju jer se ne vidim nigdje drugdje. Da budem iskrena, bojala sam je se, mnogo sam čula općenito o gimnazijama i strahovala sam da neću uspjeti i da nisam dovoljno dobra. Gimnazija je potpuno neki drugi svijet u usporedbi s osnovnom školom. U osnovnoj školi, barem u onoj koju sam ja pohađala, nismo toliko radili u skupinama i nije bilo previše kreativna rada. Bilo je lakše, naravno, samo to shvatite tek kad dođete negdje gdje je teže jer u usporedbi sa srednjom, osnovna je mačji kašalj. Da sam uložila i upola truda kao što sad ulažem u učenje, ne znam gdje bi mi bio kraj. Velika je razlika i u načinu predavanja i profesorima. U gimnaziji točno vidite da su tu ljudi koji se trude i znaju ono što žele, kojima je na prvom mjestu škola i obrazovanje. Naravno, iznimke postoje, ali i one imaju neki svoj opravdani razlog odabira nastavničkog poziva. Kažu da je srednja ključno razdoblje za stvaranje radnih navika jer još nije prekasno ispraviti neorganiziranost i lijenost koja se provlači od osnovne škole. Mnogo njih nije naučilo učiti i zato im je bilo teže kad su zaista morali uzeti knjigu u ruke. Sa mnom nije bilo tako. Nikad nisam bila učenica koja je dovoljno usredotočena na satu, javlja se i dobije samo tako odličnu ocjenu. Ne volim se isticati, ponekad me strah da ću nešto krivo reći. Za svaku sam se ocjenu morala potruditi i znala sam kako učiti. To se nije značajno promijenilo dolaskom u srednju i zato mi nije bio veliki šok kad sam morala odvojiti par sati na dan, sjesti za radni stol i posvetiti se učenju. Bitna je stvar kod odlaska u srednju ne vjerovati svakom traču o profesorima ili vršnjacima. Jedni ti kažu da je užasno teška i da nećete naći vremena za socijalni život, a drugi da je to najljepše razdoblje u životu. Za mene je to nešto između, nije sve med i mlijeko, ali nije ni tako loše da jedva čekam da završi. U srednju školu treba krenuti opušteno (sada to znam), no i dalje imati na umu zašto ste tu i kakvu budućnost sebi gradite. Kada sam došla u novu sredinu, među nove ljude i u novi razred, svi smo bili preplašeni kao u prvom razredu osnovne, ali mislim da smo svi znali da je to ono što želimo i da započinjemo novo putovanje na nekoj potpuno drugoj stazi.
Nakon svega najbitnije je dobro iskustvo koje ćemo pamtiti. Otvoriti sva osjetila i upijati sve pozitivno što nudi srednja škola. Ima hrpa stvari iz prošlosti koje sam mogla napraviti bolje, drugačije, više se potruditi, ali nekad jednostavno nije išlo sve po planu i onako kako sam zamislila. S tim iskustvom nastavljam i dalje. Neke dijelove ovog puta jednostavno ću morati improvizirati, ali na svakom putu ima prepreka i ne smije sve biti lako. Baš zato znam da sam na pravom putu jer često je put važniji od samoga cilja.
Nema komentara:
Objavi komentar