Polja svijeta navukla su ledeni
šal; moje lice postalo je hladno
moje uši su ledene i ne čujem
što šapće mi šuškanje lišća
naletima vjetra potaknuto
Lijepo li pleše taj rani snijeg
u igri otpalog lišća i pahulja
a ja gledam, gledam
kako brige jučerašnje u vrtlogu
nestaju; zatvaram oči
ali vidim svjetlo; vidim dan
vidim tvoje lice, reljef
i čitam priču naših ljeta
dok ova zima u san me ne otjera.
Nema komentara:
Objavi komentar