Prije sam željela
da vrijeme nam stane
i ne trči poput djeteta
majci u zagrljaj
nestaje u njenim rukama
Nisam htjela da nam
trenutak pobjegne
kao uplašena sjena
što u ljetno jutro nestaje
iz mojega stana
Sad me ne zamara
dok sati nam cure
kroz isprepletene prste
dok ovako te volim
a vrijeme nam odmiče
Nema komentara:
Objavi komentar