Dragi dnevniče,
današnji
dan bio mi je najteži dan u životu. Živim na Lastovu već dugo i život ovdje zna
biti poprilično dosadan, no u zadnjih nekoliko tjedana sve se promijenilo.
Ovdje radim ono što volim i moram priznati da sam upoznala mnogo zanimljivih
ljudi, ali od svih koje kao liječnica upoznam istaknuo se Krsto. Sasvim
slučajno upoznala sam ga za vrijeme jednog kućnog poziva koji je na kraju ispao
nepotreban jer je Krsto sasvim sam uspio spasiti domaćicu Teru. Svima je to
bilo vrlo neobično, ali ja sam primijetila neobičan prah po Terinim ustima i
Krstinim rukama. Od našeg prvog pogleda moram priznati da me Krsto zainteresirao,
a istu privlačnost osjetila sam i s njegove strane. Narednih par dana počeli
smo više razgovarati i otkrio mi je sve što zna o izgubljenom Osmanu, ali ja
nisam baš vjerovala u priču o ljekovitom prahu jer kada sam ga testirala,
pokazalo se da je samo obična prašina. Uz Krstu zavoljela sam i malenoga Irfana
koji se jako razbolio. Osobno nikako nisam željela upotrijebiti prah Osmana kao
lijek, no kada sam vidjela Irfana tako bolesnog, mislila sam da nema drugog
rješenja nego dati mu prah i nadati se da će ozdraviti. Ono što me najviše
iznenadilo bilo je to što Krsto nije želio Irfanu dati prah jer je smatrao da
je to nesreća! Posvađali smo se i ja sam izgubila svu nadu za Irfanovo ozdravljenje.
Na iznenađenje svih, travarica je, čuvši za Irfanovu bolest, pomiješala neke
trave i njegovo se stanje popravilo. Mislila sam da će tada svi moji problemi
biti riješeni i da ćemo Krsto i ja moći ostati zajedno na otoku, ali
primijetila sam da se on neobično ponaša i nikako mi nije želio otkriti što ga
muči. Danas, na dan Poklada, s Irfanom sam promatrala lomaču kada je do nas
dotrčao Krsto. „Odlazim“, rekao je bez ikakva objašnjenja. Sve što smo imali
zajedno, sve što smo prošli, odlučio je samo tako ostaviti. Zagrlio je i mene i
Irfana, ali u tom trenutku ništa me nije moglo utješiti. Ne znam kako ću
nastaviti dalje bez Krste, pogotovo jer je ova epidemija zdravlja daleko od
završene. Moram pokušati biti snažna za sve bolesne na otoku, ali ponajviše za
Irfana jer je i on izgubio sebi blisku osobu. Tko zna što mi sutra nosi…
Klara Volenik, 3. d
Nema komentara:
Objavi komentar