Novo normalno
Počelo je početkom 2020. godine. Krenule su glasine o novoj pandemiji koja se u vrlo kratkom vremenu proširila na cijeli svijet. Cijeli državni sustav naglo se promijenio i nastupile su nove mjere kojih smo se svi počeli pridržavati. Najvažnija je nošenje maske i držanje distance od dva metra. Nakon njih nastupile su i druge, kao što je zabrana okupljanja na javnim mjestima, nemogućnost prelaženja u susjedne države, što je nekima uskratilo posjećivanje obitelji, samoizolacija za one koji su bili izloženi virusu, a u nekim zemljama čak i policijski sat. Većini je to bio veliki šok, ali najgori je osjećaj straha i neizvjesnosti. Cjepiva u početku nije bilo, trgovački centri masovno su se praznili, a kupovanje ogromnih količina toaletnog papira bila je na listi za kupovinu broj jedan.
S druge strane, djeca su većinu svoje nastavne godine počela provoditi kod kuće na računalima, mobitelima i tabletima prateći još neviđeni model online nastave ili nastave na daljinu. Isprva je sve to bilo zanimljivo. Malo zadataka, nešto za prepisati i pročitati, ali s vremenom postaje teško, naporno, gubi se želja za učenjem i pojavljuje se strah od neuspjeha. Pratiti nastavu uživo mnogo je lakše nego gledati video i iz njega prepisati što je bitno. Profesorima je teško djeci pojasniti gradivo porukama, a ponekad se odgovori pojavljuju tek u večernjim satima. Velik broj učenika nije se ni potrudio obraditi ono što profesori pošalju ili to rade u zadnji tren i nekvalitetno, preko volje. Dodatni je stres slanje zadaća u određenom roku, a distrakcija kod kuće ima previše, najveća je među njima, naravno, mobitel. Društvene mreže također odvraćaju pozornost od onoga što je trenutno najvažnije. Teško je odrediti prioritete ponekad. Velika mana online nastave jest gubljenje prijateljstava i mnogi psihički problemi koji se sve više javljaju kod djece. Veliki postotak djece osjeća tugu i prazninu koju bi prijatelji mogli popuniti ili pomoći razgovorom. S druge strane, introvertiranim je osobama online nastava došla ususret i mnogo su lakše obrađivali gradivo. Oni više vole pristupati nastavnim sadržajima elektronskim putem i sa što manje fizičkog i izravnog kontakta. Dodatna prednost online nastave jest da se učenici informatički obrazuju i koriste novim elektroničkim alatima za svladavanje gradiva, neki od njih upotrebljavaju razne internetske stranice s interakcijskim kvizovima i dodatnim informacijama. Uče kako se uljudno ponašati na internetu i kako komunicirati s profesorima, ali i svima ostalima. Također, kod online nastave moguće je učiti bilo gdje u kući i biti udobno odjeven. Odspavati ponekad i dulje, tj. probuditi se 10 minuta prije početka sata. Dobiva se više vremena za fizičke aktivnosti, a tu je i nekima najvažnija prednost - nenošenje maske u prostorima škole. Učenici koji su inače uspješni u školi, bez većih poteškoća obradit će gradivo i usvojiti potrebna znanja bez obzira na tip nastave koji im se pruža.
Međutim, sve ove prednosti ne mogu zamijeniti nastavu uživo. Učenici mnogo kvalitetnije nauče potrebno gradivo za ostatak školovanja, profesore mogu na licu mjesta pitati za objašnjenje i odmah dobiti odgovor dok bi u online nastavi odgovor dobili u večernjim satima. Iz osobnog iskustva mogu reći da mi online nastava nije stvarala problem, ali se slažem da je nastava uživo bolja. Prirodno-znanstveni predmeti kao što su matematika, fizika i kemija zahtijevaju mnogo vježbe na satu koju neki kod kuće neće napraviti ili ju jednostavno neće razumjeti. Upravo zato, a i uzevši u obzir psihološke učinke i okolnosti za učenike, trebalo bi reći veliko NE online nastavi jer sve dobrobiti nastave uživo, online nastava nikada neće pružiti.
Nema komentara:
Objavi komentar